Lujzijana ili Lujzinska cesta (Via Ludovicea) građena je od 1803. do 1811. godine. Nazvana je po carici Mariji Luizi. Lujzijana je u dužini od 134 kilometra (18 austrijskih poštanskih milja) povezivala Rijeku i Karlovac.
Zagrebački biskup Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.) bio je glavni zagovornik i suinvestitor izgradnje ceste. Za financiranje je bilo zaduženo Kraljevsko ugarsko povlašteno kanalsko i brodarsko društvo, dok je glavni projektant bio podmaršal Filip Vukasović.
Kolnik je bio širine 8,2 m, a uzdužni nagibi manji od 4% s vrsnim kamenim mostovima i podziđem. Na trasi cijele Lujzijane postavljeni su miljokazi, burobrani, propusti za odvodnju oborina, cisterne, ograde i mnogi drugi cestovni objekti.
Cesta se održavala naplatom cestarine (maltarina). U prvoj polovici 19. stoljeća bila je jedna od najboljih planinskih cesta u Europi, zadovoljavala je potrebe ondašnje trgovine i rastuće manufakturne i industrijske proizvodnje te pritom potaknula razvoj prostora i naselja duž trase. Godine 1828. cestom je prošla žirafa (poklon egipatskog potkralja) na putu od Rijeke do Beča.
Zahvaljujući Lujzijani, uz nju se razvilo naselje Čavle, danas sjedište općine.
građena: 1803. – 1811.
projektant: podmaršal Filip Vukasović
glavni zagovornik i suinvestitor: Maksimilijan Vrhovac
dužina: 134 km / 18 austrijskih poštanskih milja (milja = 7 585,9 metara)
Cesta Lujzijana smatra se jednom od najvažnijih planinskih prometnica u Hrvatskoj. Povezala je Rijeku i Karlovac početkom 19. stoljeća i donijela razvoj obrtništva, ugostiteljstva i trgovine naseljima uz nju.
Iako davno izgrađena, ova planinska cesta projektirana je s ciljem da bude prohodna svih 365 dana u godini neovisno o vremenskim uvjetima, što je i ostvareno.
Vrh Čavje – oznaka za nadmorsku visinu
Nadmorska visina izražena je u austrijskim stopama (1050 stopa = 332 m; 1 bečka stopa = 0,31608 m). Osim toga, navedena je i razlika u visini od najviše točke Lujzijane u Ravnom Podolju (koje se nalazi na 928 m n.v.) te udaljenost od Rijeke (cca. 6 km).
Oznaka je izvorno bila postavljena u Kosorcima.
Čebuharova kuća
Čebuharova kuća izgrađena je 1843. godine i služila je kao odmorište za putnike uz Lujzijanu. U vrijeme kada se promet putnika i robe između unutrašnjosti i Rijeke odvijao kočijama i zapregama, ovdje se prvi puta – krenuvši iz pravca Rijeke – radila zamjena konja (kada se savladao prvi veći uspon na Lujzijani, Buzdohanj, valjalo je odmoriti umorne konje i upregnuti odmorne i nahranjene).
Svratište i gostionica bili su u posjedu obitelji Čebuhar generacijama. Unuk graditelja Frana Čebuhara, odvjetnik Ivo Čebuhar, ugostio je 1926. godine tada najznačajnijeg hrvatskog političara i vođu Hrvatske seljačke stranke, Stjepana Radića.
Loza Čebuharovih izumire 1963. godine. Čebuharova kuća kompletno je obnovljena 2007. godine.
Lišćevica – miljokaz s obeliskom
Označavao je da od ovog mjesta ima točno jedna austrijska poštanska milja do Rijeke (1 milja = 7 585,9 metara) te 17 milja do Karlovca.
Most Kikovica
Sadašnji most još uvijek sadrži izvorni kameni most iz doba izgradnje Lujzijane. Uz cestu se nekada nalazio drvored koji je zimi štitio od bure, a ljeti pružao hlad.
Cirkul – Miljokaz s obeliskom
Miljokaz s obeliskom na Cirkulu ranije je označavao udaljenost u austrijskim poštanskim miljama do Rijeke (2 milje) te do Karlovca (16 milja). Nakon što je 1871. godine uveden metrički sustav, milje su zamijenjene udaljenostima u kilometrima.
U blizini se nalazi impresivan kameni stepenasti podzid koji još i danas dobro podupire cestu.
Kamenjak – cisterna
Izgrađena je 1836. godine uz Lujzijanu, cestu koja je spajala Rijeku i Karlovac. Ovdje su mnogobrojni putnici utažili žeđ i napojili konje.
Više stotina metara iznad cisterne nalazi se izvor pitke vode koji je punio cisternu, osiguravajući dovoljno vode i za najvećih suša.
U blizini se nalazi 50 metara dug burobran (1870.) koji i danas štiti cestu od jakih naleta bure.
