Grad Grobnik danas predstavlja najvažniju kulturnu točku šireg prostora Grobnišćine, a turistički potencijal zagarantiran dobrom lokacijom i bogatom baštinom čini ga nezaobilaznom destinacijom svih posjetitelja ovoga slikovitog kraja. Pozivamo i vas da šetnjom Gradom Grobnikom proputujete kroz vrijeme i ostavštinu naroda koji su se ondje izmjenjivali.

Grobnišćina je povijesno gledajući turbulentno područje kojim su se izmjenjivale vojske i bitke, te križali važni putevi. Ne čude stoga prapovijesni ostaci na lokalitetima kao što je Cernički vrh, niti rimski limes koji upućuje na granice nekadašnjega carstva.

Putovanje kroz povijest

Grad Grobnik, kao stara gradska jezgra, naseljen je još u prapovijesti, nakon čega dolaze Iliri, a za njima i Rimljani koji ga učvršćuju radi obrane od barbara. Potom pada u ruke Gota i Franaka, a od 10. stoljeća pripada Hrvatskoj. Od godine 1225. je u vlasništvu knezova Krčkih.

Da je ovo područje bilo turbulentno svjedoči i Tatarska bitka na Grobničkom polju 1241. godine u kojoj su Hrvati pobijedili i tako zaustavili prodor Tatara.

Samo ime Grobnik i njegovi predstavnici spominju se 1288. godine u jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Europe, Vinodolskom zakonu. U njemu se Grobnik navodi kao posjed knezova Krčkih koji će kasnije uzeti naziv Frankopani. Oni su još 1225. od hrvatsko-ugarskoga kralja Andrije II dobili vlast nad Vinodolskom knežijom pod koju je spadao i Grobnik.

Život u Gradu Grobniku u 15. i 16. stoljeću karakteriziraju provale Osmanlija, a Grobnik od Frankopana prelazi u ruke njihovih rođaka Zrinskih. Godine 1671. habsburški je Beč dao pogubiti bana Petra Zrinskog, pa je vrlo bogati Grobnik opljačkan i predan austro-ugarskoj komori.

Škola

Za početke školstva u Grobniku navodi se 1670. godina. Stalna škola osnovana je 1852. godine zaslugom biskupa Vjenceslava Šoića, kad ju je pohađalo 70 učenika, dok se iduće godine njihov broj popeo na 120. Postojeća zgrada škole sagrađena je 1863. godine.

U grobničkoj se školi učio vjeronauk, čitanje, pisanje i izražavanje, računanje, pjevanje, njemački jezik te poljodjelstvo, povrtlarstvo, voćarstvo i pčelarstvo.

“Baba”

Na ulazu u staru gradsku jezgru, nalazi se u kamenu isklesan ženski lik velike glave i malih grudi. U narodu je kamen poznat kao “Baba”. Pretpostavlja se da je riječ o idolu koji potječe iz razdoblja Liburna, a predstavlja žensko božanstvo, Veliku majku, čiji su kult Liburni njegovali.

Prema pučkoj predaji “Babu” je morao poljubiti svatko tko je prvi put ulazio u grad.