Općina Čavle broji i ponosi se s 20-ak kalića. Nedavni projekti Turističke zajednice općine Čavle su upravo očuvanje i popularizacija kulturne baštine; oživljavanje zaboravljenih kalića. U nastavku pišemo o obnovljenim kalićama na dvije lokacije, Hrastenica i Podrvanj, te pozivamo na šetnju predivnom prirodom i bogatom kulturnom baštinom našeg kraja.
Hrastenica
Lokacija na karti (Google Maps navigacija do početne točke)
1. Povijesna šterna
Obnovljena je 2012. godine, a u svakodnevnoj uporabi bila je sve do početka 19. stoljeća.
Stari mještani sjećaju se da je šterna ovdje od davnina. Voda u nju konstantno pritječe i istječe prirodnim putem, što joj daje izrazitu čistoću. Kada je na ovom mjestu u prošlosti otkriven izvor pitke vode, mještani su ga počeli ograđivati ne bi li sačuvali vodu za svakodnevnu upotrebu. Tako je nastala ova šterna.
Danas šterna služi kao podsjetnik na prošla vremena, a voda iz nje istječe direktno u Kalinu.
Nedavno je jedan mještanin Hrastenice odnio uzorak vode iz šterne na analizu u Zavod za javno zdravstvo i rezultati su sve iznenadili – voda je bila izvrsne kakvoće i apsolutno pitka!
2. Kalina
Kalić – omanja lokva, udubljenje u ilovači s vodom. Kalina je naziv za kalić većeg promjera, uređivan i dotjerivan ljudskom rukom.
Kalina – jedini od kalića u Općini Čavle koji je obnovljen 2012. godine, a produbljen i očišćen 2023.
Nema točnog zapisa, no pretpostavlja se da su mala naselja u današnjoj Općini Čavle jednim dijelom nastala upravo zbog prisutnosti kalića – prirodnih izvora čiste i pitke vode. Za vrijeme velike pandemije kuge u Gradu Grobniku, kmetovi su bježali od svojih gospodara i nastanili mjesta koja su imala izvor pitke vode. Od davnina pa do prije pedesetak godina, kalići su bili izvor i način života. Mještani su ih čuvali, uređivali i koristili se njima. Kažu da je u svakom selu jedan mještanin bio zadužen za održavanje kalića.
Kalići su bili izvor vode za mnoge biljke i životinje, a voda iz njih služila je i za navodnjavanje polja, napajanje stoke, gašenje požara i sl. Osim toga, kalići su bili i mjesta na kojima su se mještani zbližavali, organizirali druženja uz pecanje, a neki su i naučili plivati ako je kalić bio dovoljne dubine.
U kaliće su se nekada stavljali barski somovi, lokalno nazivani „režurad“ ili „dežurad“, kako bi čistili vodu i služili kao indikator eventualnog onečišćenja: uginula riba bila je znak ljudima i životinjama da voda u kaliću nije pitka.
Koliko su mještani brinuli o kalićima dokazuje i činjenica da ni stare mlikarice nisu smjele prati robu u njima, već su išle na kilometrima udaljene izvore kako bi voda u kaliću uvijek ostala čista.
3. Kalić Kosorci
Kalić je naziv za lokvu nastalu u udubini u kojoj se nataložila ilovača i stvorila nepropustan sloj. Kalići su nastajali u prirodno stvorenim udolinama, ali su uređivani i dotjerivani ljudskom rukom.
Do kalića Kosorci voda podzemnim tokom dotječe iz Kaline na višoj nadmorskoj visini. Ovaj kalić većinom su koristili mještani sela Kosorci čiji je povijesni put do kalića vodio trasom današnjeg autoputa. Kalić je obnovljen 2023. godine.
4. Kalić Brest
Iako nema pisanih dokaza, priča se da su mladići nekoć skakali na glavu s velikog kamena (koji je i danas vidljiv) u kalić Brest. Nakon skoka, podizali bi ruku u vis kako bi pokazali dubinu kalića, koja bi im prelazila visinu glave.
Kako je Brest dobio ime?
Za vrijeme Napoleonovih osvajanja, francuski vojnici, podrijetlom iz gradića Brest, boravili su na ovom području. Posebno im se svidio ovaj kalić, kojeg su nazvali “Brest” po svom rodnom gradu, a taj naziv koristimo i danas. (izvor: Grobnički zbornik br. 4)
Podrvanj
4 kalića
Nema točnih povijesnih zapisa, ali priča se da je naselje Podrvanj, prije postojanja šterni, zahvaljujući ovim kalićima imalo pitku i čistu vodu. U vrijeme suše, Podrvanj je bio najsigurniji izvor vode, ne samo za mještane nego i za stanovnike okolnih naselja. Postoje priče da su mještani smjeli uzimati vodu iz kalića do tri puta dnevno, svaki put po jedan bujol. Zaduženi mještanin pazio je da nitko ne prekrši ovo pravilo kako bi se osigurala dostupnost vode svima.
U kišnim razdobljima, voda izvire iz prvog kalića i prelijeva se u preostala tri, puneći ih. Drugi kalić je dubok oko 2 metra, dok treći doseže otprilike 3 metra. Priča se da, kad bi se jednom napunili, gotovo nikada ne bi presušili. Povijesno, postojala su prva tri kalića, a četvrti su mještani izgradili kako bi dodatno pojačali opskrbu vodom, kada bi se treći prelio.
*Povijesno su se tri kalića koja su tada postojala nazivala „Lȁzina Vȑvanj.“ (izvor: Grobnički zbornik br. 9).
