Grobnički dondolaši

Nadaleko poznati Grobnički dondolaši imaju zanimljivu priču za svaki element koji koriste, od nošnje i opreme do načina kretanja. Iako su danas dio folklora, nekad davno imali su ključnu ulogu u preživljavanju i zaštiti sela od neprijatelja, bilo u obliku barbara ili divljih zvijeri.

Zavirite u njihov čudesan svijet prepun simbolike i tradicije, a ako vam se tamo svidi, postanite i vi Dondolaš!

Počeci dondolanja

Grobnik je od početka naseljavanja bio stočarski kraj, naročito ovčarski. Priroda je ovdje ponudila nizinske i planinske pašnjake, tako da su naši stari svoje blago u rano proljeće tjerali u planinu na ispašu. Stoka je ostajala u planini do kasne jeseni. Kako bi je osigurali od divljih zvijeri koje su se tijekom zime spuštale i do naselja, imućniji su vlasnici stada unajmljivali nadničare da obilaze pašnjake i stvarajući buku tjeraju grabežljivce duboko u šumu. No, nisu samo divljim zvijerima uskraćivali plijen, već i pljačkašima.

Po pričanju najstarijih mještana doznali smo da su se pritom koristili zvonima, čegrtaljkama, te ostalim priručnim sredstvima. Ogrtali su se ovčjim krznom, na glavi su nosili ”krabuju” (kosti glave bika ili brava), a lice su crnili čađom. U rukama su nosili štap, korijen, sjekiru, kost ili palentar.

Iako su i svojim izgledom djelovali zastrašujuće, ipak je za obavljanje njihovog posla presudan bio zvuk zvona – dondola. Prema tome su prozvani Dondolaši. 
Kako su najviše posla imali u rano proljeće, a to je i vrijeme maškara i karnevala, nerijetko su tako maskirani obilazili i svoja sela.
Razvojem i industrijalizacijom ovčarstvo polako stagnira i gubi na značaju, ali običaj ”dondolanja” za vrijeme maškara ostaje.

Grobnička legenda

Godine 1242. prilikom prodora Tatara predvođenih Bučuk Batukanom, unukom slavnoga Džingis-kana, na Grobničkom polju odigrala se bitka presudna za opstanak Hrvata na ovim prostorima.
Legenda kaže da su u presudnim trenucima tog krvavog obračuna vojsci hrvatskih vitezova u pomoć priskočili hrabri seljaci. Noseći na glavi strašne maske, a na leđima velika zvona utjerali su strah u kosti mrskim osvajačima i tako pridonijeli velikoj i važnoj pobjedi.

Koreografija dondolaša

Danas u svom mimohodu Dondolaši idu u paru, jer i u životu morate imati prijatelja na kojeg se možete osloniti. U povorci slijede zastavu koju u pravilu nosi jedan od najstarijih članova udruge. Na red i formaciju pazi Meštar a po potrebi može imati jednog ili više pomoćnika, koje Dondolaši u povorci bespogovorno slušaju. Prilikom svakog zaustavljanja Dondolaši formiraju krug i to krećući se u smjeru obrnutom od kazaljke na satu, simbolizirajući tako povratak u davna vremena, tj. povratak svojim korijenima.

Krug ili kolo koje formiraju prirodna je obrambena formacija na otvorenom prostoru. U sredini kola vijori se zastava koja simbolizira izvorne vrijednosti hrvatskoga naroda: obitelj, dom i domovinu. Ujednačenim “dondolanjem” u kolu iskazuju težnju ka skladnom i sigurnom životu, a podignutim rukama pokazuju odlučnost da brane povjerene im vrijednosti.

Nakon svojevrsne kulminacije u formi kola, ono se otvara, skidaju se maske da bi se vidjela ozarena lica Dondolaša i da bi se mogli nesmetano okrijepiti i nazdraviti svojim domaćinima. Nakon osvježenja, Dondolaši zauzimaju početnu formaciju i nastavljaju svoj put ka sljedećoj postaji.

Danas udruga “Grobnički dondolaši” broji stotinjak članova, među kojima je i petnaestak mališana u dobi od dvije do dvanaest godina.