Kratka povijest

Grad Grobnik, malo primorsko mjesto smjestilo se na brežuljku sa kojeg puca pogled na Kvarner utopljen u tipičnu mediteransku klimu a s druge strane iznad Grobničkog polja uzdižu se brda prepuna svakojakog ljekovitog raslinja i penjući se dalje na visine do 1200 m dolazimo do Platka na čijim padima zimi možemo skijati, a ljeti šetati, planinariti, voziti bicikle.

Taj spoj mediteranske i planinske klime ovom cijelom kraju daje poseban miris i ugodu.

Nije onda čudo da se upravo na tom brdu smjestio najzapadniji kaštel nekadašnje Vinodolske knežije Grobnik, koji je oko tisućite godine izgrađen na rimskim temeljima pa tako i danas sa sjeverozapadne strane Kaštela pogledavši prema dolini možemo vidjeti ostatke rimskog limesa.

Grad Grobnik kao stara gradska jezgra naseljen je još u pretpovijest, zatim dolaze Iliri, a za njima i Rimljani koji ga učvršćuju radi obrane od barbara. Pada u ruke Gota i Franaka, a od 10. st. pripada hrvatskoj državi. Od godine 1225 je u vlasništvu knezova Krčkih.

U neposrednoj blizini Kštela izgrađena je crkva sv.Filipa i Jakova o kojoj datira prvi zapisi iz 1105.godine.

Da je ovo područje bilo turbulentno svjedoči Tatarska bitka na Grobničkom polju 1241. u kojoj su Hrvati pobijedili i tako zaustavili prodor Tatara.

Od 1932. pa do danas na tom istom polju postoji sportska zračna luka, a od sedamdesetih godina 20.st i Automotodrom Grobnik.

Ime Grobnik i njegovi predstavnici spominju se 1288. u jednom od najznačajnijih pravnih dokumenata feudalne Europe, Vinodolskom zakonu, pisanom glagoljicom na hrvatskom jeziku. Život u Gradu Grobniku u 15. i 16. st. karakteriziraju provale Osmanlija. Grobnik od Frankopana prelazi u ruke njihovih rođaka Zrinskih da bi 1671. kao vrlo bogat bio opljačkan i predan austro-ugarskoj komori.

Danas je Kaštel obnovljen i dobro očuvan svjedoči o prohujalim vremenima, a posjetitelje vraća u neka davna vremena kada je izgrađen gotički bunar u dvorištu sa uklesanim grbovima Frankopana i knezova Krbavskih iz 15.st. Prostori se tokom godine koriste za razne kulturne manifestacije. Sa njegovih zidina , prozora Galerije suvremene umjetnosti i Zavičajnog muzeja Grobniščine još uvijek na jednoj strani možemo vidjeti kako se ljeska more na suncu ili mjesečini, a na drugoj planine koje mame svojim sočnim zelenilom na jednu šetnju ili kada zabijele na posebna uživanja u zimskim radostima.