Grobnički sir

Omiljena delicija ljudi ovoga kraja je Grobnički sir u čiju se čast svake godine organizira Festival palente i sira. Sir ima vrlo dugu tradiciju i specifičan način izrade. Više možete saznati posjetom nekom od autohtonih grobničkih sirara i provjeriti kako se tradicionalno grobničko jelo uklapa u 21. stoljeće.

Grobnički sir

Grobnički sir autohtoni je hrvatski sir koji spada u masne, tvrde, ovčje sireve. Žućkaste je boje, punog okusa i ugodnog mirisa, te je prožet sitnijim i krupnijim rupicama. Zanimljivo je istaknuti da su prva službena promatranja proizvodnje Grobničkog sira izvršena 1935. godine, te ovdje možete pročitati kako se radio sir u to vrijeme.

Sirenje

Sirane za Grobnički sir zapravo nisu postojale, sir se radio na pašnjacima ili u šumi. Čobani su imali obješene kotlove za sirenje ispod kojih se na otvorenom ognjištu ložila vatra za zagrijavanje mlijeka kod sirenja ili za kuhanje skute.
Mužnja ovaca također se obavljala na otvorenom, i to po svakakvom vremenu. Nakon cijeđenja mlijeka u sirni kotao, kroz prilično rijetku, jednoslojnu pamučnu tkaninu, kotao se vješao iznad vatre dok sirar rukom nije ustanovio da je postignuta temperatura sirenja (31° C). Nakon toga se mlijeko podsirivalo u kotlu udaljenom oko jedan metar od vatre, u plitkoj udubini. Za otprilike sat vremena zgrušavanje mlijeka bilo je gotovo, te se kotao opet premještao iznad vatre, gdje se sirna masa u kotlu naglo miješala otprilike 7 minuta (pri temperaturi od 42° C) i potom skidala s vatre. Sve se mjerilo u minutama: sirna masa taložila se oko 5 minuta, nakon čega se provjeravala tvrdoća taložene grude i kroz sljedeće 4 minute rukama okupljalo u loptastu grudu, koju su prenosili u drveni “kablić” ili “kabal”. U njemu se sir ocjeđivao i dobivao tipičan oblik. Time je postupak sa sirom u planini završen, pa su ga zamotanog u vreću, u roku od nekoliko sati do jednog dana, zajedno sa skutom načinjenom od preostale sirutke, prenosili u dolinu na soljenje.
Zanimljivo je spomenuti da je za izradu 1 kg Grobničkog sira potrebno čak 5 litara ovčjeg mlijeka!

Soljenje

Soljenje se obavljalo u domaćinstvima, 24 sata nakon proizvodnje sira, stavljanjem u posebne drvene “kabliće”, u kojima se sir pospe i natrlja grubom solju. Ponekad se sir prodavao svjež, već nakon par dana soljenja, a najduže nakon desetak dana. Normalno se sir solio kroz mjesec dana, svaki treći dan ili tako da se prvih deset dana soli svaki dan, drugih deset dana svaki drugi dan i trećih deset dana svaki treći dan.

Skuta i žur

Iskorištavanje ovčjeg mlijeka na Grobnišćini završavao se kuhanjem sirutke u svrhu dobivanja skute. Sirutka preostala iza skute naziva se žur i prepuštala se spontanom ukiseljavanju te upotrebljavala za piće. Taj osvježavajući i hranjivi napitak rado su pili čobani. Potpuno zasluženo.

Naučite o izradi Grobničkog sira
Nadamo se da vas je priča o ovom specijalitetu zainteresirala te vas pozivamo da posjetite izvorne grobničke sirare koji će vam rado otvoriti vrata u svijet stvaranja ove nadaleko poznate delicije. Oni najmlađi imati će priliku vidjeti ovce, čije je mlijeko ključni sastojak Grobničkoga sira, dok će odrasli uživati u kušanju finalnog proizvoda. Također, ne propustite veliki godišnji Festival palente i sira na Čavlima krajem lipnja te provjerite je li se proizvodnja sira imalo promijenila od starih dana!